
Prema procenama Svetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan.
O derpesiji:
Mnogi depresiju smatraju za jedinu smrtonosnu psihijatrijsku bolest, jer oko 15% depresivnih osoba počini samoubistvo, pa zato depresija zahteva ozbiljan pristup i lečenje.
Depresija je obolenje koje zahvata veliki procenat populacije. U Evropi je gotovo svaka četvrta osoba bolovala ili boluje od depresije. U Srbiji je evidentan porast depresivnih kao posledica ekonomske tranzicije, pada standarda, nesnalaženja u novim društvenim odnosima i okolnostima, ratova na tlu bivše Jugoslavije.
Klinička depresija se opisuje kao poremećaj sa fizičkim i mentalnim karakteristikama koje mogu da poremete sposobnost pojedinca da funkcioniše u društvu i radnom okruženju.
Depresija je stanje koje traje više od dve nedelje.
Simptomi mogu da budu u početku prikriveni kod adolescenata, pa ih psihijatri često zamenjuju sa ‘Adolescenskom krizom’, koja nema veze sa depresijom.
Simptomi:
(navešćemo samo neke) uključuju manjak volje, samopouzdanja, povlačenje u sebe, samoizolacija, zapostavljanje higijne tela, asocijalizacija itd.
Srž problema depresije u savremenom društvu je gubitak smisla, ”volje za smislom”.
Kod religioznih ljudi se manje javlja, ali je takođe zastupljena, jer oni su ”našli smisao” (u zavisnosti od religije, i smisao se razlikuje). U hrišćanskom svetu, u većini slučajeva, smisao se zasniva na strahu od večnih muka (Pakao), što je pogrešno jer Vera bazirana na strahu je pogrešna i opet dovodo do problema o kom je reč.
Strah je patološko stanje ako nema neposredne opasnosti koja bi ga opravdala!
Uzroci depresije mogu biti brojni. Navešćemo samo neke. Poremećena socijalna struktura društva, poremećeni porodični odnosi, kasno sazrevanje (gde ličnost dolazi do spoznaje surovosti stvarnog sveta iz uljuškanosti u post natalnom periodu), patološka spoznaja sebe kao erotskog bića, stresni događaji, traume u detinjstvu*, gubitak voljene osobe, teške neizlečive bolesti, genetika itd.
Od povlačenja u sebe, samoizolacije, antisocijalnog ponašanja, depresija može preći i u teže oblike kao što su manijakalnosti, paranoje, psihoze ako se na vreme ne dijagnostikuje i počne sa lečenjem.
Usled svega ovog navedenog, čoveku je jako teško naći smisao Života!
Lečenje depresije:
Svesni smo koliko postoji antidepresiva danas na tržištu i samo mali broj njih zapravo može pomoći kod simptoma.
Uzmimo na primer jedan od najzastupljenijh antidepresiva kod nas, a to je Zoloft. Uprošćeno objašnjenje njegovog dejstva se ogleda u predpostavci da neurotransmiteri ne prenose dovoljno Sarotonina/Dopamina ( inače 3 hormona koja su zadužena za raspoloženje su : Sarotonin, Nor-adrenalin i Dopamin ), tako da on vrši blokadu prenosa Sarotonina dok se neskupi dovoljna količina i onda ga otpušta na receptor (preko neurotransmitera) i popunjavajući ga ćovek se oseća zadovoljno. U principu svi antidepresivi deluju ili na povećanje lučenja hormona ili na regulaciju predaje istih na receptore. Takvo ‘lečenje’ je samo akutno jer pacijenti posle nekog vremena opet osećaju iste ako ne i jače tegobe. Nemojte misliti da ako je reč o somatskom problemu, smanjenom lučenju hormona, da će lekovi trajno pomoći, NE. Svesno rešavanje, uz kvalitetne neuropsihijatre/psihoterapeute koji pored davanja odgovarajućih medikamenata sa pacijentom razgovaraju onoliko koliko je njemu potrebno, problema je ključ lečenja i direktan put ka izlečenju. Takvih doktora nažalost nema puno, ali ih ima, npr. u bolnici dr. Laza Lazarević ima puno kvalitetnih lekara koji bi trebali biti primer svim ostalima!
Dešava se da pacijenti prestanu da piju lek zato što se osećaju u nekom trenutku bolje. To je mač sa dve oštrice. Zaašto?
U oba slučaja je problem u nedovoljnom informisanju pacijenta od strane njegovog doktora.
U slučaju, da kada se pacijent oseća bolje usled delovanja leka, prestaje da ga pije, što dovodi do ponovnog vraćanja bolesti, čak i u težem obliku, jer ‘što bi ga pio ako mi je bolje?’. Pacijenti trebaju da traže lekara koji im odgovara, koji ih sluša koliko je to njima potrebno, a ne samo da prepisuje gomilu lekova.
Druga strana prestajanja uzimanje leka se dešava kada pacijentu posle nekoliko promenjenih terapija antidepresivima, stanje se ne poboljšava. Svi smo svedoci da ljudi idući kod svojih psihijatara, izgledaju sve lošije i sve se lošije osećaju. U tom slučaju pacijent treba da menja svog psihijatra jer očigledno da je postavljena pogrešne dijagnoza.
Ne tvrdim da određeni antidepresivi ne pomažu, samo postoji jedan koji rešava mnoge u velikom broju slučajeva ( u zavisnosti od težine samog obolenja ) sve probleme bez nus pojava kao kod farmako medikamenata – KANABIS –
Kanabis i depresija – lečenje depresije Kanabisom
Naš ECS će regulisati i funkciju žlezda koje luče hormone i vratiti ih u prvobitno ‘zdravo’ stanje.
Svi pušači Marihuane su doživeli da preispituju sebe u vezi nekih stvari. Baš taj uticaj Marihuane je lekovit na pacijente koji boluju od depresije, jer u takvoj analizi će i doći do rešenja problema. Napominjem da za svako lečenje ovako ozbiljnog poremećaja treba biti u STALNOM kontaktu sa psihoterapeutom, koji bi vodio pacijenta.
Delovanje Kanabisa na psihu je izuzetno jako. Pod dejstvom Kanabisa čovek svesno uviđa probleme koji ga muče tako da je i u mogućnosti da se svesno sukobi sa njima i pobedi kroz neko vreme. Naravno da se ne može lečiti depresija jednim džointom, već je potrebno duže vreme koje opet zavisi od svake individue ponaosob a i same težine i uzroka bolesti.
Ako bismo mogli reći da pacijentu koji boluje od depresije, na kanabisu se sve ‘kockice slože’ i jasno mu je gde je problem, čak i kad i kako je nastao, onda polako otkrivamo pravu moć kanabisa u lečenju depresije, za razliku od lekova koji rade ono što psihijatar misli da je tom pacijentu potrebno. Zato često menjaju u beskonačnost lekove, praveći od nas zamorčiće, vrlo često dajući pogrešnu dijagnozu prepisuju i pogrešne lekove.
Ogoljavanje problema pod dejstvom kanabisa može biti ‘bolno’ jer malo ljudi želi jasno uvideti probleme koji ih muče i zato ih i potiskuju, što je i u većini slučajeva i uzrok depresije, POTISNUTI PROBLEMI! Nemojte misliti da sam upao u kontradikciju sa tvrdnjom da je uzrok gubitak smisla, pa potiskivanje problema NE.
Gubitak smisla je u direktnoj vezi sa potiskivanjem, kako? On je uzrok potiskivanja!
Ako smisao ne postoji, za pacijenta, problem se zamenjuje tezom ‘zbog čega uopšte se baviti i razmišljati na taj način ako rešenja nema to je besmisleno’ ,jer samo osećanje besmisla je u direktnoj sprezi sa zanemarivanjem/potiskivanjem problema. Ako pacijent boluje od depresije njemu će u nekim slučajevima biti i nemoguće uvideti problem. Čak i ako uvidi problem, što je malo verovatno, jer je prezauzet minornim stvarima, samosažaljenjem, bolesnim ossećajem krivice itd. on ga potiskuje jer nema volje da ga rešava. ”VOLJA ZA SMISLOM” Da bi se problem uvideo, potrebno je naći smisao, i automatski će i problem biti uočljiviji, a samim tim podložan rešavanju. Jer ako je shvatio da rešenje postoji , pronašao je i smisao zašto ga rešavati. Kako se suprotstaviti problemu ako nemammo volje, niti vidimo smisao zbog čega bi to radili? Lakše ga je ‘gurnuti pod tepih’ i nastaviti dalje?!
Samo, svaka potisnuti problem će kad tad doći u svesno stanje obrade i onda dolazimo do: ”odkud to, kako, zašto, zašto baš meni…”
Kanabis u nekim slučajevima može dovesti do akutne psihozne epizode jer mozak nije speman da obradi sve podatke i ‘beži’ u psihozu. Ovi slučajevi su jako retki i traju koliko i samo dejstvo Kanabisa. Ponovnim uzimanjem pacijent lakše sistematizuje informacije i dolazi do nekih zaključaka koji su vezani za bolest, odnosno koren problema (počinje auto analiza i prevazilazi se prvi šok). Ne treba odustati ako posle prvog džionta doživimo ‘bad trip’. Treba nastaviti terapiju, i uskladiti dozu kako nebi dolazilo do ‘nus pojava’, dok se pacijent ne navikne i počne da radi na rešavanju problema. Rešavanje problema traje dugo, ali u odnosu na antidepresive pozitivni efekti se primećuju posle 3 dima, a na posle mesec dana kao kod nekih antidepresiva.
Depresija je ozbiljan poremećaj koji zahteva konstantno praćenje od strane lekara, koji se leči dugo i koja je IZLEČIV!
* ‚‚Dete je otac čoveka” – S. Frojd
”Mi sad svi znamo, hoćemo slobode i da smo svoji u rođenoj kući…Slobode, dobro, ali to nije voće što zrelo u šešir pada ma kome”
-Veljko Petrović-
Priredio IRKA tim
Povezani članak: https://irka.org.rs/sergej-kanabis-ptsp-i-borba-za-zivot/
Facebook
Twitter
Google+
YouTube
Tumblr
RSS