
Južnoafrička Republika – Lindsey – intervju
-Molimo , opišite svoje iskustvo sa konvencionalnim doktorima i medicinskim tretmanima .
Moje ime je Lindsey, ja živim u Kejp Taunu, Južnoafričkoj republici. Meni je dijagnostikovan kolonalni kancer u septembru 2012 godine.
Moj život se iz korena promenio 12. avgusta 2011 godine. Bila sam kod lekara tri puta pre nego što sam osetila bol u donjem stomaku. Doktor je tražio uobičajene urinarne testove i analize krvi i rekao mi je da je u pitanju urinarna infekcija.
Prošle su nedelje na antibioticima, a ja sam bila bolesnija nego ikada.
Tog jutra me je probudila nepodnošljiva bol , nešto najjače što sam do tada osetila. Nisam mogla da hodam. Duboko u sebi znala sam da se dešava nešto strašno.
Moj sadašnji muž, Brett , odveo me je kod drugog doktora koji je dao opasku: – Da, sa sigurnošću mogu da kažem da tamo ima nečega, Vi morate na ultrazvuk. Na ultrazvuku je potvrđena cista na jajniku, veličine 9 cm u prečniku, koja je bila uvrnuta, što je izazivalo nepodnošljivo jake bolove. “Cista je pravila haos u mom abdomenu” – bila je konstatacija radiologa.
Ginekolog, slatka mlada ženica, uveravala me je da će sve biti u redu posle operacije , da bi mi uklonili uvećani jajnik . Kada sam se probudila iz anestezije, čula sam vest koja je potvrdila moje najveće strahove. Naime, u toku operacije jajnika i ciste, doktori su primetili da nešto nije u redu sa mojim debelim crevom, ali su me zatvorili bez intervencije na kolonu. Ja nisam razumela šta se tada desilo, ali sumnjam da su mi tokom operacije povredili debelo crevo i bešiku.
Ono što je usledilo je suviše užasno da bih mogla da pričam o tome, javlja se infekcija u mom telu i opasnost od sepse…. ali onda su me poslali kući. Sigurna sam da to nema nikakve veze sa mojim osiguranjem , što sam tamo bila kao privatni pacijent. Moja doktorka ginekolog, blagoslovena bila, upotrebila je svoje kontakte i zakazala mi novu operaciju u nekoj jeftinijoj bolnici. Dan posle toga, bila sam na odeljenju za pripremu pred operaciju.
25.avgusta 2011 godine, imala sam operaciju debelog creva i bešike . Ugradili su mi stomu, privremeno.
Sledećeg dana sam mogla da vidim doktore prijatno iznenađene što me vide živu tog jutra. Operacija je bila komplikovana i bukvalno su morali da izvade moju utrobu i operu je u jodu.
Teško je opisati kako se instinkt za preživljavanjem batrga, ali tu je , možete da ga osetite kada vam zatreba.
Ja sam iznenadila sve svojim brzim oporavkom i doktori su bili veoma zadovoljni mojim napretkom. Zakazali su mi samo još jedno CT snimanje , da bi bili sigurni da u telu nema ostataka infekcije i da onda mogu da idem kući. Bio je 7. septembar 2011 godine. Brett je došao da me “pokupi”. Zajedno smo čekali doktora da me otpusti iz bolnice. Ja sam se već bila obukla i posmatrala sam ga kako hoda prema meni i njegov izraz lica. I tada sam znala . Plakala sam, možda zbog olakšanja, ali sam ipak znala da ima još nešto …
Bilo mi je tako žao mladog doktora, bio je tako sladak a ja sam tih dana izgledala grozno i povraćala sam nešto zeleno , tako da nije baš bilo prilike za flertovanje. Nije bilo prilike da mi kaže kako sam suviše mlada da imam veliku decu ili neku sličnu slatkorečivu besmislicu za ulepšavanje dana .
I onda je doktor ispalio svoju vest. Skrenuo je pogled, kao da je bio treniran da tako nešto kaže bez emocija. On je tada izgovorio mnogo reči koje ja više nisam čula, ali je ONO IPAK DOŠLO NA RED. Doktor se izvinio pre nego što je TO REKAO. Citiraću:
‘ŽAO MI JE , VI IMATE KANCER.’
Možete da odete kući sa mužem za vikend ( bio je petak) ali morate da se vratite u ponedeljak.
Daću vam slobodan vikend. (!)
Te noći, moja ćerka Kerry, moj sin Warren, Brett i ja proveli smo vreme zajedno razgovarajući.
Život je dobio novu perspektivu, ja sam potpuno čiste svesti, svesna svakog momenta, svesna koliko mi znače ti ljudi u mom životu i koliko su dragocene naše zajedničke uspomene. Tada sam shvatila koliko je sve to važno i koliko se računa. Podrška i ljubav došla je kako poplava od moje porodice i prijatelja i bilo mi je toplo oko srca. Nikada se u životu nisam osetila toliko voljenom i zaštićenom. Kakav blagoslov!
Vratila sam se u bolnicu u ponedeljak , kada su me snimali. Imala sam neku “masu” u trbuhu oko koje su bili zabrinuti . Dva dana kasnije otpustili su me iz te bolnice i zakazali mi pregled i operaciju na onkologiji za nekoliko nedelja. Digagnoza je bila: Treća faza kancera debelog creva. Morali su da iseku tumor na mom debelom crevu, ali to nije bilo sve . Otkrili su tačku na jetri. Prognoza je bila neizvesna, dobila sam 6 meseci hemoterapije , jednom nedeljno , trideset nedelja i ostavljeni smo da čekamo da vidimo šta će dalje da bude.
Hemoterapija je počela 14 oktobra 2011 godine. Neki ljudi dobro podnose hemoterapiju, ali većina oseća užasne propratne pojave dok sve to prođe kroz vaše telo. Meni se činilo da je to bukvalno isisalo sav život iz mog tela, prosto sam osećala kako život curi iz mene. Našla sam se u limbu , pokušavajući da preživim sledeću nedelju, da budem dovoljno jaka za sledeću hemoterapiju uz svu mučninu i slabost koja je crpila svu moju energiju ostavljajući me morbidno depresivnom.
To je vreme bilo nekako zamućeno, jedva sam mogla da se krećem i radim nešto, dane i noći sam provodila na kauču. Moji prijatelji su donosili marihuanu kada bi mi dolazili u posetu. Ja sam uzimala po koji dim i stvari su se menjale na bolje, primetila sam da mogu ponovo da uživam u hrani, da sam bolje spavala i da mi se vraćalo dobro raspoloženje. O ovome sam ispričala svom doktoru. Rekao mi je da mogu da koristim marihuanu koliko ja smatram da mogu. Rekao mi je takođe da je malo istraživao van posla i da veruje u isceliteljske moći kanabisa, ali da svakako nije u poziciji da ga prepisuje pacijentima. U mom slučaju je koristio priliku jer je verovatno bilo svejedno, ali postojala je šansa da proverim tu informaciju – pa zašto da ne ….
Na pola moje hemo terapije , 3.februara 2012 imala sam ponovo CT sken. Potajno sam priželjkivala dobre vesti . Moj duh nije klonuo. Živela sam na organskoj vegeterijanskoj hrani, pila ceđene sokove, jela integralni pirinač, povrže i salate, uzimala suplemente svakog dana šest meseci do tada, vitamin C, hlorofil od pšenice, spirulinu, prah od kanabisovog lišća, sodu bikarbonu. Izbacila sam kafu i crveno meso iz jelovnika. Imala sam sve razloge da verujem da sam pročistila organizam i da mi je jedino preostalo da dobijem potvrdu o tome od doktora u vidu nekog snimka ili nalaza i da ću se tako otarastiti stome koja mi je virila iz stomaka.
ALI , NIJE SE TAKO DESILO.
Prema doktorovim rečima – ” Sada postoje 4 nove mrlje na jetri , jedna na bubregu, jedna na žučnoj kesi, ali da sačekamo konačni izveštaj i odluku konzilijuma.
Nedelju dana kasnije , vraćam se unazad i razmišljam – da li je ovo novo stanje posledica hemo “terapije”? Mrlja na mojoj žučnoj kesi je kamen koji je nastao usled hemo “terapije”. Nemam više ništa da kažem.
Hemoterapija nanosi više štete telu nego što pomaže
Toga dana sam donela životnu odluku. Rekla sam svom onkologu da želim da prestanem sa hemo terapijama i da želim da se lečim na drugi način, holistički. Doktorka nije bila srećna zbog toga, ali mi je zakazala pregled za 23 maj. Rekla je da oni ne prekidaju protokol iako sam ja odustala od hemoterapije.
Čudila sam se zašto doktorka nije previše brinula zbog moje odluke, ali je verovatno verovala da neću dočekati taj 23 maj, pa je bilo svejedno.
U to vreme sam upoznala neke zanimljive ljude preko fejs buka koji su govorili o lečenju kancera uljem od kanabisa. Preduzela sam istraživanje na tu temu koliko je bilo u mojoj moći i to se odnosilo na pozitivno dejstvo same biljke kanabisa. Čitala sam svedočanstva ljudi koji su se izlečili marihuanom i bila sam oduševjlena. Zapanjujuće priče su me ponele i odlučila sam da se borim za legalizaciju kanabisa istovremeno se raspitujući na sve strane ne bi li došla do ulja od kanabisa. Već sam znala i verovala u dobrobiti ulja od kanabisa, dok sam bila na hemoterapiji.
Nekoliko dana kasnije univerzum me je konačno spojio sa pravom osobom i za kratko vreme bila sam na listi. Uspelo mi je da se povežem sa ljudima koji su preduzimali legalne korake u parlamentu. Preko tih ljudi sam došla do proizvođača medicinskog ulja od kanabisa. Platila sam u lokalnoj valuti oko 1000$ za šest špriceva što je bila puna doza koju treba uzeti da bi se pobedio kancer.
Kanabis je veoma jak i preporučena doza se mora polako dostići , krenuvši od trećine , recimo kap ulja veličine kao pola zrna pirinča. Medicinski špricevi su sigurni i zgodni za čuvanje ulja od kanabisa, a ujedno njime može i da se dozira dnevna količina ulja. Ja sam nabavila 6 komada po 18 grama i upotrebila ih za 46 dana. To je preporučena doza za 90 dana , ali meni se žurilo.
Sada, posle još istraživanja , planiram da nabavim vaporizator za marihuanu i da nastavim sa pravljenjem sokova od sirovog kanabisa. ( što je mnogo jeftinije ako gajite sopstvene biljke )
Danas, na sreću , postoji mnogo sajtova na internetu koji se bave lečenjem uljem od kanabisa i jedna od boljih sajtova je Phoenix tears, a ako želite da saznate više :
http://phoenixtears.ca/make-the-medicine
Ja sam otpočela sa svojim novim tretmanom onoga dana kada sam napustila bolnicu i PROGLASILA SVOJU NEZAVISNOST. To je bilo putovanje. Uzbudljivo najviše ali veoma neprijatno takođe.
Sada se osećam snažno, hrabro, nepobedivo … i tako voljeno … što je sve vredno ostajanja na ovome svetu , rekla bih !
- mart. 2012
To je bio dan pre mog rođendana… oko sunca sam videla neki čudan krug svetlosti… proteklih 12 meseci odradila sam svoje lekcije iz međuljudskih odnosa, o očuvanju zdravlja i možda najvažnije duhovne lekcije . Kopkalo me je kakav predznak nosi to što sam videla oko sunca . ( dobro ili loše …. )
Tog dana mi je bio 39 dan na ulju od kanabisa i osećala sam se dobro, čak više nego dobro. Prošle nedelje imala sam incident sa ljutom paprikom i kurkumom, koja je isto tako dobra za lečenje kancera, ali izgleda da sam preterala s obzirom na svoje stanje i cela epizoda se nije lepo završila, ali ne bih sada i o tome.
Moja ishrana , kroz istraživanje i eksperimente , poprimila je ustaljene tokove.
Ujutru nakon ustajanja: Popijem čašu tople vode sa sokom od limuna . ( poželjno organskog )
Doručak: jagodičasto voće , grejpfrut . Vikendom pojedem kuvano jaje ili ovsene pahuljice.
Ručak: Salata od avokada, spanaća, celera, krastavca, peršuna, šargarepe..
Večera: Grilovana riba ili piletina sa integralnim pirinčem ili salatom.
Svakog dana pijem najmanje 8 čaša vode ili biljnog čaja.
Povremeno popijem i čašu vina ili pojedem komad crne čokolade.
Od suplemenata redovno uzimam .. spirulinu, vitamin C, organske alge, prah od organske pšenične trave, mleveni koren od maslačka i kašičicu sode bikarbone u čaši tople vode pred spavanje.
- mart 2012 godine
Nalazim se u bolnici, imam zakazani pregled kod onkologa i hirurga koji me je operisao , da bi mi zakazao ponovnu operaciju zbog stome. Toga dana sam uradila gomilu testova i snimanja da bih mogla da dođem do doktora tek kasno posle podne.
NIJE BILO TRAGA OD KANCERA U MOM TELU !!!
Ne želim da ulazim u priče oko zvanične medicine i medicinske profesije i njihovog arogantnog stava prema alternativnoj medicini i u to što vole da pošalju svoje pacijente u hemo-smrt. Sigurna sam da prosto ne znaju. Da je neznanje temelj na kome farmaceutske firme zarađuju svoje ogromne novce u rastućoj industriji kancera.
ONO ŠTO SAM JA SHVATILA IZ SVOG GORKOG ISKUSTVA JE TO DA SAM JEDINO JA ODGOVORNA ZA MOJE ZDRAVLJE I DA JEDINO JA MOGU I MORAM DA ISCELJUJEM SVJE TELO I DA NI JEDAN DOKTOR TO NIJE U STANJU. I da niko sem mene ne zna šta je najbolje za mene.
Ako ova moja priča , svedočanstvo, podstakne nekoga u sličnoj situaciji da uradi isto , onda sam ispunila svoj cilj pisanjem ovog teksta. Provela sam mesece istražujući sve aspekte kancera i holističkog načina lečenja i mogućnosti da se iscelim ili bar osnažim borbu sa bolešću, što je sve bolje nego što hemoterapija može da postigne za vas. Ako ova moja priča ohrabri nekoga od vas na upotrebu ulja od kanabisa radi izlečenja , moje iskustvo neće biti samo meni od koristi.
Konačno , mada ne i svima razumljivo, mogu da kažem da je moja bolest bila pravi blagoslov , kancer je proizveo pozitivne promene na svim nivoima u mom životu. Na emotivnom, fizičkom, mentalnom i duhovnom.. stvorio je nesalomivu vezu ljubavi i podrške sa mojim mužem… Ja sam postala hrabra i konačno stekla samopouzdanje i veru u sopstvenu snagu i moći da iscelim sama sebe i to je zaista najveći blagoslov i sada najviše od svega želim da inspirišem druge da urade isto što i ja .
Ps. Moja sledeća , korektivna operacija zakazana je za 7 septembar 2012 godine, tačno godinu dana posle dijagnoze … Slučajnost ?
Izvor: http://www.chrisbeatcancer.com/lindsey-cures-colon-cancer-with-cannabis-in-48-days/
Prevod: Olivera I IRKA tim
Facebook
Twitter
Google+
YouTube
Tumblr
RSS