
Pravni osnovi za ukidanje prohibicije o kojima se malo zna još manje priča
Činjenice:
1. Kanabis je danas u Srbiji zabranjen na osnovu potpisane Jedinstvene konvencije UN, 1964 od strane SFRJ!!! Srbija nije potpisnik, nego kao nasleđujemo potpis?!
Tada se nije znao čak ni sastav Kanabisa i do dana današnjeg nije urađena niti jedna jedina STRUČNA STUDIJA u UN, niti su analizirane ma koje dosadašnje studije iz sveta koje bi podržale svrstavanje ove izuzetno korisne biljke u kategoriju 1 “opasnih droga”!!… pa ipak svi i dalje slepo slušaju “mišljenje” zasnovano na zabrani Kanabisa u SAD iz 1937 (važi i za industrijske namene, aktivirano 1946).
Tek ove 2017. godine UN počinje PRVU analizu novih studija (jedinih) na osnovu kojih će se izvršiti nova ‘reklasifikacija’ Kanabisa na nivou UN. U martu 2019. se očekuje nova Specijalna sednica (UNGASS) o globalnoj izmeni politike prema ‘drogama’ i potpuno ili delimično ‘oslobađanje’ Kanabisa.
2. Razotkrivanje obmane: Kanabis je zabranjen za sadnju i preradu (osim za seme i vlakna) na osnovu ove Jedinstvene konvencije UN koju je Jugoslavija ratifikovala 1964, a Srbija ‘nasledila’.
Ali Konvencija UN direktno DOZVOLJAVA individualnu hortikulturnu-cvetnu sadnju!!! U novom srpskom i ex-yu zakonu je zbog (namernog?) pogrešnog tumačenja Konvencije u zakonu, biljka osim komercijalne sadnje zabranjena i za lično sađenje.
Suprotno baš ovoj Konvenciji na koju se poziva! U originalnoj Konvenciji stoji da zabrana važi za komercijalno sađenje, a ne i za industrijsko ili kućno uzgajanje!
Zbog pogrešnog tumačenja, osim komercijalnog zabranjeno je i kućno i baštensko sađenje! Razlika nije nebitna i kada bi postojala volja svaki dobar pravnik ili tim pravnika bi mogli da obore i sam zakon.
Upravo na osnovu ovoga u mnogim državama je dozvoljeno lično uzgajanje i upotreba, dok je recimo meksički Vrhovni sud javno osporio zabranu korišćenja Kanabisa jer je suprotna Ustavu.
Ali svi pravnici i advokati o ovome ćute! O vašem pravu da kod kuće sadite kanabis. Jer dok je prohibicije ima i zarade za sve njih.
3. Zabrana korišćenja je suprotna Ustavu i u Srbiji, ali ovde ni advokati ni sudije nemaju hrabrost da to javno kažu, a ljudska prava su na nižem nivou nego u latino diktaturama. Udruženje je podnelo zahtev za ispitivanje ustavnosti zabrane ali suprotno zakonu do danas nismo dobili nikakav odgovor od Ustavnog suda.
Takođe ni Udruženje niti stotine pacijenata koji su zvanično uputili zahteve Ministarstvu zdravlja, kao i Ministarstvu pravde i Vladi RS, nisu do dana današnjeg dobili odgovor zašto im se brani lek koji im pomaže.
Institucije su po zakonu dužne da odgovore u propisanom roku. Muk najbolje govori o svemu, posebno o brizi za bolesne građane, zdravlju nacije i stepenu ljudskih prava u Srbiji.
IRKA tim
Facebook
Twitter
Google+
YouTube
Tumblr
RSS